(tekst za laike uz osteopatsku terminologiju s pojašnjenjima) Uvod U modernom načinu života sve se manje krećemo, a sve više sjedimo, vozimo se, radimo za ekranom i živimo u ritmu koji tijelu rijetko daje priliku za prirodno, raznoliko gibanje. Time se postupno gubi svakodnevni kontakt s tijelom, jer pažnja ostaje u glavi, u planiranju i intelektualnom naporu, dok se signali iz mišića, zglobova i disanja sve manje registriraju. Kad komunikacija s tijelom oslabi, pokret postaj

U današnje vrijeme sve se manje krećemo, a sve više sjedimo: u autu, za računalom, na mobitelu, pa čak i kad “odmaramo”. Tijelo to pamti. Kad se malo krećemo, pokret postaje siromašniji, mišići se skraćuju, zglobovi gube prirodnu elastičnost, a tkiva postaju krutija i “manje živa”. S vremenom izgubimo onaj prirodni osjećaj za tijelo: više smo u glavi, manje u pokretu, pa znakove umora, napetosti i preopterećenja često ignoriramo dok ne zaboli. U takvom načinu života nije čudn