top of page
All Posts


Atlanto-okcipitalna regija – između biomehanike, percepcije i funkcionalne cjelovitosti tijela
Atlanto-okcipitalna regija zauzima posebno mjesto u anatomiji i biomehanici čovjeka iz razloga što se na tom spoju susreću nosiva uloga glave, iznimno osjetljiva neurovaskularna topografija, fina i precizna proprioceptivna kontrola koja sudjeluje u regulaciji posture, ravnoteže i orijentacije u prostoru, ali i kompleksni odnosi mekih tkiva, fascijalnih struktura i neuralnih ovojnica — koji zajedno čine ovaj segment jednim od najfinijih i u praksi najosjetljivijih područja u l
leoncebovski
8. tra4 min čitanja


Atlanto-okcipitalne disfunkcije – integrirani osteopatski pristup (napredna klinička analiza)
Atlanto-okcipitalni (C0–C1) segment predstavlja jednu od najkompleksnijih funkcionalnih jedinica u ljudskom tijelu, u kojoj se susreću biomehanički, neurofiziološki i fascijalni odnosi od ključnog značaja za regulaciju posture, ravnoteže i orijentacije u prostoru. Za razliku od ostalih spinalnih segmenata, njegova funkcija nije primarno nosiva ili pokretna u klasičnom smislu, već integrativna — sudjeluje u finom usklađivanju tonusa, propriocepcije i odnosa između kranija i os
leoncebovski
8. tra3 min čitanja


Šećeri u ljudskom tijelu: gorivo, regulacija i cijena pretjerivanja
Riječ “šećer” u svakodnevnom govoru često pokriva različite tvari i izvore: od bijelog stolnog šećera, preko voća, do kruha i tjestenine za koje se kaže da se “pretvore u šećer”. Da bi se razumjelo kako šećeri djeluju na organizam, korisno je razlikovati tri razine: kemijsku (koja je molekula), prehrambenu (u kojoj je hrani) i metaboličku (što tijelo s time radi). Upravo ta razlika objašnjava zašto isti “šećer” u cjelovitom voću i u zaslađenom piću nema isti učinak. 1) Što su
leoncebovski
16. sij8 min čitanja


Išijas: klinički okvir, uzroci, mitovi i terapijski pristup
(tekst za laike uz osteopatsku terminologiju s pojašnjenjima) Uvod U modernom načinu života sve se manje krećemo, a sve više sjedimo, vozimo se, radimo za ekranom i živimo u ritmu koji tijelu rijetko daje priliku za prirodno, raznoliko gibanje. Time se postupno gubi svakodnevni kontakt s tijelom, jer pažnja ostaje u glavi, u planiranju i intelektualnom naporu, dok se signali iz mišića, zglobova i disanja sve manje registriraju. Kad komunikacija s tijelom oslabi, pokret postaj
leoncebovski
8. sij15 min čitanja
bottom of page