Fibromijalgija – kada tijelo govori kroz mrežu napetosti
- leoncebovski

- Nov 23
- 2 min read
Updated: 6 days ago
*Tekst namijenjen osobama nemedicinske struke
Tijelo koje osjeća "previše"
Fibromijalgija nije tek skup bolnih točaka. Ona je složen i često tih dijalog između živčanog sustava, fascija i emocija.
U osteopatskom razumijevanju, bol nije neprijatelj, nego signal tijela koje je izgubilo svoj ritam i traži da ga ponovno čujemo.
Radi se o stanju povećane osjetljivosti središnjeg živčanog sustava (central sensitization), gdje i blagi podražaji mogu izazvati jaku bolnu reakciju. Jednostavnoi ijelo iz nekog razloga „čuje“ preglasno, a njegov sustav regulacije u samoobrani više ne zna razlikovati napetost od opuštanja.
Osteopatska perspektiva
Osteopatija promatra fibromijalgiju kroz povezanost strukture i funkcije.
Tkiva osoba s ovim sindromom često pokazuju fascijalnu gustoću, smanjenu elastičnost i blokiran tok limfe i mikrocirkulacije.
Takva mehanička ograničenja mogu zadržavati napetost i podržavati hiperaktivnost simpatičkog živčanog sustava – stanje kronične pripravnosti koje tijelu ne dopušta odmor.
Cilj osteopatskog tretmana nije samo smanjiti bol, nego vratiti tijelu osjećaj sigurnosti i integracije – uvjet za spontano otpuštanje kroničnih napetosti.
Osteopatske tehnike i terapijski pristup
U tretiranju fibromijalgije, pristup mora biti iznimno pažljiv, indirektan i nelinearan.
Terapijski dodir nije korektivni, već sluša i prati spontane reakcije tkiva.
Najčešće korištene osteopatske tehnike uključuju:
Fascijalne i indirektne tehnike
Omogućuju tkivu da pronađe vlastiti put otpuštanja, umjesto da ga terapeut „gura“.
Terapija podrazumijeva dugotrajnije cikluse, s fokusom na oslobađanje mikro-pokreta i smjer spontanog rasterećenja.
Cirkulatorne i limfne tehnike
Potiču limfni i venski povrat, smanjuju osjećaj ukočenosti i metaboličke zasićenosti tkiva.
Tijelo se postupno oslobađa unutarnjeg pritiska i osjećaja „težine“.
Kranio-sakralni rad
Kroz ritam cerebrospinalne tekućine i suptilan kontakt s membranskim napetostima,
osteopat pomaže autonomnom živčanom sustavu da pronađe parasimpatičku ravnotežu — mir, regeneraciju i osjećaj sigurnosti.
Visceralne manipulacije
Oslobađanjem dijafragme, jetre, želuca i njihovih fascijalnih veza vraća se sloboda disanja i cirkulacije.
Unutarnji organi su važan element emocionalne rezonance i regulacije tonusa.
Somato-emocionalna integracija
Fibromijalgija često uključuje potisnute emocionalne slojeve.
Kada tijelo osjeti sigurnost, može dopustiti spontano otpuštanje – ne kroz analizu, već kroz dah, pokret i tišinu.
Cilj: uspostava ritma i povjerenja
U osteopatiji cilj nije izliječiti fibromijalgiju, nego stvoriti uvjete da tijelo ponovno prepozna vlastiti ritam i unutarnju koherenciju.
Kada se fascije opuste, disanje produbi, a živčani sustav osjeti da je „sigurno biti tu“, tada i kronična bol gubi svoj glas.
Fibromijalgija tako postaje poziv na pažnju, a ne na borbu – poziv da se vratimo vlastitom tijelu s nježnošću i poštovanjem koje ono zaslužuje.
Zaključak
Osteopatija ne traži „popravljanje“ onoga što je slomljeno, već da podsjeti tijelo na njegovu urođenu sposobnost samoregulacije.
U tom prostoru povjerenja, između dodira i daha, bol se pretvara u komunikaciju, a napetosti u mirnoću i harmonizaciju organizma.
Ključne riječi: osteopatija Rijeka, fibromijalgija, manualna terapija, fascijalna terapija, holistički pristup tijelu




Comments