Četiri hormona sreće – neurofiziologija ravnoteže i dodira

Uvod – naše tijelo zna kako biti sretno

Često mislimo da je sreća nešto što dolazi izvana – iz okolnosti, priznanja, ili ispunjenih želja. Kratkotrajno možda da, no sreća ima dublje fiziološko lice.

Ona je stanje unutarnje ravnoteže koje naš organizam zna proizvesti kada su živčani, endokrini i fascijalni sustavi usklađeni.

U svakom dahu, u svakom dodiru, u svakom otpuštenom mišiću krije se biokemija blagostanja.

Četiri glavna glasnika tog stanja su dopamin, serotonin, oksitocin i endorfini – hormoni sreće koji povezuju mozak, tijelo i dušu u iskustvo zdravlja. i blagostanja.

Dopamin – hormon nagrade i vitalne volje

Dopamin se stvara u ventralnom tegmentumu (područje srednjeg mozga odgovorno za motivaciju i nagradu) i substantia nigra (dio mozga koji koordinira pokrete) te se otpušta u nucleus accumbens (središte nagrade i zadovoljstva).

On daje osjećaj postignuća, smisla i energije.

Kada se tijelo pokreće, disanje produbi, a kralježnica slobodno kreće, dopaminergički sustav (živčani putovi koji koriste dopamin) aktivira se.

Osteopatski tretman, koji oslobađa fascijalne restrikcije i poboljšava dotok kisika, može posredno potaknuti dopaminsku jasnoću i vitalnost.

Serotonin – hormon stabilnosti i ravnoteže

Više od 90% serotonina proizvodi se u enteričkom živčanom sustavu (živčani sustav crijeva).

Njegova ravnoteža ovisi o vagusnom živcu (n. vagus – glavni živac parasimpatičkog sustava koji povezuje mozak i probavu).

Napetost dijafragme i vratne muskulature ometa os crijevo–mozak (dvosmjernu komunikaciju između probave i središnjeg živčanog sustava).

Kroz osteopatsku mobilizaciju dijafragme, visceralnu (rad na organima) terapiju i rad na disanju, potiče se parasimpatička aktivnost, poboljšava cirkulacija i oksigenacija tkiva – a time i sinteza serotonina.

Rezultat je osjećaj smirenosti, sigurnosti i emocionalne ravnoteže.

Oksitocin – hormon dodira, povjerenja i sigurnosti

Oksitocin nastaje u hipotalamusu (dio mozga koji upravlja autonomnim funkcijama i emocijama) i otpušta se putem neurohipofize (stražnji režanj hipofize).

Luči se kada osjećamo sigurnost, povjerenje i bliskost.

Spor, svjestan, ritmičan dodir tijekom osteopatskog tretmana aktivira oksitocinsku os, snižava kortizol (hormon stresa) i jača parasimpatički tonus.

To je razlog zbog kojeg pacijent uslijed terapije često osjeća duboki mir i povezanost – znak da se u tijelu ponovno uspostavlja sigurnost i povjerenje.

Endorfini – prirodni analgetici i glasnici euforije

Endorfini su peptidni hormoni (mali proteinski spojevi koje proizvodi mozak i kralježnična moždina) koji se vežu za opioidne receptore (živčane receptore koji ublažavaju bol).

Luče se pri pokretu, smijehu, disanju i dodiru.

Tijekom osteopatske manipulacije ritmični pritisci, fascijalno otpuštanje i mobilizacija kralježnice potiču njihovo oslobađanje.

Zato nakon tretmana često dolazi osjećaj lakoće, topline, pa čak i tihe euforije – znak da se tijelo vraća svojoj prirodnoj samoregulaciji.

Integracija – kad tijelo ponovno postaje dom

Ravnoteža ovih hormona ne postiže se izvana.

Ona se rađa iznutra – kad tijelu dopustimo da ponovno diše, da se kreće bez straha, da vjeruje vlastitom ritmu.

U osteopatiji to nazivamo autoregulatornim mehanizmom (prirodna inteligencija tijela koja zna obnoviti sklad kad su uklonjene mehaničke i neurofiziološke blokade).

Kad se to dogodi, sreća nije trenutak, već stanje prisutnosti.

Savjeti za poticanje hormona sreće u svakodnevnom životu

Sreća nije dar – to je praksa!

Na njoj je potrebno radi svakodnevno, u tijelu, u mislima i u odnosima.

Evo nekoliko konkretnih koraka koji pomažu održati hormonsku ravnotežu i vitalnost:

• Redovito kretanje – umjerena tjelesna aktivnost (hodanje, plivanje, joga) potiče dopamin, serotonin i endorfine.

• Boravak na suncu – prirodno svjetlo potiče lučenje serotonina i regulira cirkadijalni ritam.

• Kvalitetni odnosi – povjerenje, iskren razgovor i zagrljaji aktiviraju oksitocin.

• Samosvijest i stav – realan, ali pozitivan odnos prema stvarnosti jača dopaminsku motivaciju i stabilnost.

• ‍ Skladni međuljudski odnosi – empatija i suradnja snižavaju kortizol i potiču osjećaj pripadnosti.

• Samopouzdanje i odgovornost – preuzimanje inicijative u životu podržava dopaminsku nagradu.

• Ljubavni i partnerski sklad – povjerenje, dodir i emocionalna otvorenost povećavaju oksitocin.

• Obiteljski mir – sigurnost i prihvaćanje izlučuje serotonin i stabilizira emocionalni tonus.

• Planiranje i disciplina – jasni ciljevi, struktura i postignuće potiču dopamin i osjećaj usmjerenosti ka ciljevima.

• Rad na sebi – zahvalnost, meditacija, svjesno disanje i pomaganje drugima jačaju sve četiri hormonske osi.

Zaključak – sreća kao fiziologija duše

Sreća nije privilegija niti dar, već sasvim prirodno stanje, kad tijelo, srce i svijest ponovno rade zajedno.

Kroz pokret, dodir, disanje i svjesnost – aktiviramo biokemiju koja nas vraća životu.

A tada, kao u tihoj životnoj simfoniji, dopamin daje volju, serotonin mir, oksitocin povjerenje, a endorfini lakoću.

I možda je upravo to ona jednostavna istina:

sreća se dogodi u zdravlju i slobodi tijela, uma i duha.

www.leoncebovski.com

Kontakt: 0911211268