PRIMARNI UZROCI IŠIJALGIJA

Učestalo je mišljenje, kako laika tako i liječnika, da se išijalgije javljaju uslijed nezgodnih pokreta, naglih trzaja, podizanja težih predmeta i raznih drugih mehaničkih kretnji. Navedeno dakako može biti “okidač” za simptome bolova upaljenog šijatičnog živca ali to nikako i nisu njegovi primarni uzroci.

Isti leže u nepravilnostima na samoj kralježnicii, osobito u slabinskom i slabinsko-krstačnom području. One se najčešće javljaju uslijed značajnijeg zdjeličnog dizbalansa, pri čemu se neizbježno na kralježnici stvaraju skolioze, izmaknuća kralježaka sa svoje anatomsko-fiziološke pozicije, a uslijed toga i stresne zone pri dnu kralježnice gdje se pri nepravilnom pokretanju šijatični živac vrlo lako može ozlijediti. S obzirom da decentrirani kralješci nemaju potpuni fiziološki pokret velika je vjerojatnost da uslijed pokretanja dođe do oštećenja mekih tkiva oko koštano-zglobnih struktura, pa tako i živaca. Živac koji je tu u najvećoj opasnosti, s obzirom da se iz leđne moždine grana pri samom dnu kralježnice, upravo je šijatični živac.

 Drugi primarni najčešći uzrok išijalgijama je suhoća organizma, osobito vezivnog tkiva, ligamenata i fascija, koja uslijed narušenog elasticiteta, pri pokretanju onemogućuju proklizavanje živaca.

Neophodno je dakle da ovojnice živaca nisu slijepljene, već trebaju biti podmazane da bi se kroz tkiva slobodno kretale prilikom pokretanja. Njihova dobra podmazanost ovisi o redovitoj tjelovježbi, istezanju, masažama i ono što je osobito važno, o pravilnoj prehrani.

U pravilu, u prehrani bi specifično za ovaj problem svakako trebalo izbjegavati žitarice koje isušuju organizam a jesti voće povrće, salate, ribu, meso, biljne i životinjske masnoće.

Manualnim tehnikama, kiropraktikom i osteopatijom dovode se u balans i centričan položaj sve koštano - zglobne strukture (izuzev degeneracija ili oštećenja na istima) i time omogućuje njihovo zdravo, fiziološko pokretanje. Centričan položaj kralježaka i križne kosti omogućit će potom ravnomjerno opterećenje na diskuse što će posljedično omogućiti i dovoljno prostora za neometan prolaz moždinskih živaca. Mobilizacijom okolnih mekih tkiva osigurati će se i njihova dobra lubrificiranost i elasticitet. Takva tkiva imati će izvrsnu prilagodljivost na velik opseg pokreta i opterećenja što će opet blagotvorno djelovati i na živce.

Manualnim terapijama se tako djelotvorno mogu rješavati simptomi išijalgija ali ono što je važnije, uspostavom korektno izbalansiranog lokomotornog sustava učinkovito će se prevenirati nastajanje novih.